Website Search
Find information on spaces, staff, and services.
Find information on spaces, staff, and services.
Sloboda mirnog okupljanja podrazumijeva pravo javnog ili privatnog okupljanja, sa ciljem kolektivnog izražavanja, promoviranja, traženja i odbrane zajedničkih interesa. Ovo pravo uključuje učešće u...
Sloboda mirnog okupljanja podrazumijeva pravo javnog ili privatnog okupljanja, sa ciljem kolektivnog izražavanja, promoviranja, traženja i odbrane zajedničkih interesa. Ovo pravo uključuje učešće u mirnim okupljanjima, sastancima, protestima, štrajkovima, demonstracijama i drugim privremenim okupljanjima sa specifičnom svrhom. U tom smislu, sloboda mirnog okupljanja, kao neophodan element demokratskog društva, osnažuje osobe u izražavanju njihovih političkih mišljenja, biranju lidera koji će zastupati njihove interese i biti im odgovorni, ali i u ostvarivanju literarnih i umjetničkih težnji, te drugih kulturnih, ekonomskih i društvenih aktivnosti, kao što je npr. održavanje i razvoj kulture očuvanjem identiteta manjina kroz slobodno izražavanje njihovog mišljenja na okupljanjima. Pored toga, ovo pravo može imati važnu ulogu u ostvarivanju drugih građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i socijalnih prava. Takva međuovisnost i povezanost sa drugim pravima slobodu okupljanja čine vrijednim indikatorom nivoa poštivanja drugih ljudskih prava, kao i nivoa tolerancije prema različitim političkim, društvenim i kulturnim praksama i uvjerenjima. Poseban značaj prava na slobodu okupljanja ogleda se u mogućnosti utjecaja na vladu i njeno djelovanje kroz slobodno ispoljavanje mišljenja i stavova, u okviru redovnog političkog procesa. S tim u vezi, slobodno ostvarivanje ovog prava također pomaže različitim segmentima društva u artikuliranju zahtjeva i pritužbi, čineći ga krucijalnim naročito onim kategorijama stanovništva koje nemaju pravo glasa u izboru zakonodavnih ili izvršnih tijela vlasti, te onim građanima koji nemaju mogućnost ispoljavanja svojih stavova putem medija. Važnost ovog prava prepoznata je u brojnim međunarodnim i regionalnim dokumentima o ljudskim pravima, čija je članica i Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: BiH). Pored toga, u BiH je sloboda okupljanja garantirana Ustavom BiH, ustavima entiteta, Statutom Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: BDBiH), kao i zakonima o javnom okupljanju na entitetskom, kantonalnom i nivou BDBiH. Tako velik broj zakonskih akata kojima se regulira sloboda okupljanja na teritoriji BiH je, naravno, posljedica višeslojnog i kompleksnog sistema vlasti u državi, koji uključuje podjelu nadležnosti između države i entiteta, ali i entiteta i kantona u kontekstu Federacije BiH. Prema dostupnim analizama, takav regulatorni okvir rezultira brojnim razlikama, pa i proturječnostima u reguliranju slobode okupljanja između različitih administrativnih jedinica u BiH. Ovaj izvještaj donosi analizu zakonskog okvira koji regulira slobodu okupljanja u BiH iz perspektive ključnih međunarodnih standarda u ovoj oblasti. U tom smislu, vrijedi posebno naglasiti da je neovisni panel eksperata Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (u daljnjem tekstu: ODIHR), pri Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (u daljnjem tekstu: OSCE), zajedno sa Evropskom komisijom za demokratiju putem prava (u daljnjem tekstu: Venecijanska komisija), 2007. godine sačinio, a 2010. godine revidirao Smjernice o slobodi mirnog okupljanja (u daljnjem tekstu: OSCE-ove Smjernice ili Smjernice), u kojima su formulirani minimalni standardi kojih se države trebaju pridržavati prilikom reguliranja ove oblasti. Sadržaj Smjernica zasnovan je na ključnim problemima u oblasti slobode okupljanja, ali i mogućim načinima njihovog rješavanja, koji su u dokumentu predstavljeni putem primjera dobre prakse iz zakonodavstava država članica OSCE-a, te referiranja na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLjP). Upravo takav pristup ovaj dokument čini autoritativnim izvorom kada je riječ o međunarodnim standardima i primjerima dobre prakse u oblasti slobode okupljanja. Stoga je i ova analiza zakonskog okvira u BiH zasnovana prvenstveno na tom dokumentu. U dijelovima u kojima je to bilo svrsishodno i potrebno, analitički je okvir dopunjen i uvidima iz Izvještaja ODIHR-a o monitoringu slobode mirnog okupljanja u odabranim državama članicama OSCE-a iz 2014. godine, te relevantnih izvještaja specijalnog izaslanika Ujedinjenih nacija za slobodu okupljanja i udruživanja (u daljnjem tekstu: specijalni izaslanik). Izvještaj počinje uvodnim razmatranjima o samom konceptu, prirodi i karakteru javnih okupljanja koja uživaju zaštitu prema navedenim standardima. Zatim se nudi analiza rješenja u BiH u pogledu reguliranja prostora za okupljanje, imajući u vidu njegov poseban značaj za poruku koju okupljanje nosi. Nakon toga slijedi analiza ključnih proceduralnih pitanja kakva su prijava okupljanja, njene dopune i rokovi, te pravo na djelotvoran pravni lijek u kontekstu organiziranja i realiziranja javnih okupljanja. U okviru razmatranja o pozitivnoj obavezi države da štiti I omogućava ostvarivanje okupljanja, neminovna je i analiza propisanih obaveza organizatora javnih okupljanja, nakon čega slijedi pregled i analiza problematičnih ograničenja slobode okupljanja u zakonskom okviru u BiH. Izvještaj zaključuju preporuke usmjerene na unapređenje zakonske regulative u ovoj oblasti u BiH. Jedan od izazova u pisanju ovog izvještaja je bio i nedostatak analiza u oblasti slobode okupljanja iz perspektive pravnih propisa koji je reguliraju. Naime, ova je oblast u BiH u najboljem slučaju parcijalno istraženo područje, jer postojeće analize ne obuhvataju relevantne međunarodne standarde niti cjelokupan zakonski okvir koji se tiče ove kompleksne oblasti u BiH. Neke od dostupnih analiza također se fokusiraju na problematične aspekte slobode okupljanja u BiH iz perspektive prakse, na što ovaj izvještaj ne pretendira. Zbog toga se nadamo da će ova analiza ponuditi sveobuhvatan pregled ključnih problema u zakonskom okviru u BiH u ovoj oblasti, istovremeno nudeći i konkretna moguća rješenja koja mogu biti od koristi kako donosiocima odluka tako i ekspertima i aktivistima u oblasti slobode okupljanja.